Učenici će debatirati na satu Hrvatskog jezika u nastavnom procesu koji slijedi i na taj način ostvariti ishode predmeta Hrvatski jezik:

-  učenik raspravlja u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja (A.4.1)      

-  određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: informiranje, dokazivanje 

- oblikovanja argumenata i protuargumenata 

-  procjenjuje valjanost informacije 

-  govori u skladu s govornom ulogom 

- razgovara radi donošenja zajedničkoga zaključka o mogućem rješenju problemske situacije ili o zajedničkoj odluci 

- razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova 

- izriče stav, navodi argumente i protuargumente 

- samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote i neverbalne znakove 

-  učenik procjenjuje utjecaj medijskih tekstova na doživljaj stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja (C.4.1)

- procjenjuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i neprofitnim medijima na oblikovanje na oblikovanje vlastitog doživljaja stvarnosti i identiteta 

-  učenik obrazlaže povezanost vlastitog i hrvatskoga kulturnog identiteta s određenim kulturnim krugom na temelju različitih tekstova (C.4.2)

- uspoređuje pojave iz različitih kulturnih krugova i opisuje njihove utjecaje na oblikovanje kulturnog identiteta 

- posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i digitalnom okružju i procjenjuje ih.  

Predmetnim se područjem (Kultura i mediji)

- potiče razvoj znanja o sebi i drugima, uvažavanje različitih uvjerenja i vrijednosti te se omogućuje djelovanje u društvenoj zajednici

 - razumijevanje kulture s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulture u odnosu na popularnu kulturu i kulture u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta 

- poticanje svjesnosti o jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura sa svrhom uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih. 

Učenici zauzimaju kritički odnos prema prikupljenim informacijama iz  medija i uvježbavaju procijeniti i vrjednovati njihove svrhe i namjene te ih stvaralački preoblikovati primjenom različitih strategija slušanja i govorenja na osnovu argumenata i protuargumenata radi donošenja zajedničkoga zaključka o mogućem rješenju problemske situacije, naravno pri tomu uvažavajući vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, kao i poštujući pravogovornu normu. 

Odgojno-obrazovni ishodi iz predmeta Etika:

Škola je odgojno-obrazovna ustanova i vrlo je važno ozračje za formiranje osobnosti.
U školi nema mjesta za bilo kakvu rasnu, kulturnu, jezičnu, religijsku ili nacionalnu
diskriminaciju. Tolerancija podrazumijeva uvažavanje tuđih ideja, stavova i načina života što znači da trebamo biti osviješteni o različitosti u odnosu na nas same i prihvaćanje istog u svakodnevnom životu.
Godine 1995. UNESCO je dao definiciju tolerancije i ona glasi u cijelosti ovako:
“Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira. Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba biti primjenjiva od strane pojedinaca, grupa i država. Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi
ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.”
Odgojno-obrazovna politika Republike Hrvatske promiče odgoj i obrazovanje u skladu s ljudskim pravima i pravima djece te ima za cilj osposobiti učenike za poštivanje različitosti, toleranciju i život u MULTIKULTURALMOM SVIJETU. U tome ključnu ulogu imaju odgojno-obrazovni djelatnici koji imaju zadatak PROMICATI inkluzivnu kulturu u sklopu koje će svaki učenik uživati svoja prava te ostvariti puni razvoj vlastitih potencijala bez obzira na svoje psihofizičke, socijalne ili kulturne različitosti. Dakle, učitelj razvija svoje kompetencija te u nastavni proces uključuje metode kojima će razvijati razredno zajedništvo i tolerantno okruženje koji stvaraju put prema prihvaćanju različitosti, odnosno inkluziji svakog učenika neovisno o razlikama. Upoznavajući druge ljude, razumijevajući drugačije vrednovanje stvarnosti postajemo BOGATIJI, te bolje razumijemo i sebe. Prihvaćanje i razumijevanje različitosti temelj je kvalitetnije komunikacije i života cijele društvene zajednice. Bogatstvo života nalazi se u toj različitosti.

Integracija ova tri predmeta u zajednički projekt pokazala se kao primjer dobre prakse koja inovativnim metodama učenicima pomaže u razvijanju emocionalne inteligencije, kritičkog mišljenja i profesionalnih komunikacijskih vještina, čime ih priprema za uspješno djelovanje u multikulturnom i inkluzivnom društvu.

Učenički radovi u prilogu: