Objava rezultata istraživanja:

U današnjem digitalnom dobu, izloženost medijskim sadržajima postala je svakodnevica, osobito među mladima. Mediji oblikuju percepciju svijeta, stavove, vjerovanja i ponašanja, stoga je važno razvijati kritički odnos prema informacijama koje primamo. Nastavnice Ivana Čota i Marija Istenić, među učenicima trećeg i četvrtog razreda komercijalnog smjera, od 14. do 28. travnja 2025. godine provele su istraživanje: “Medijska pismenost komercijalista: Istraživanje stavova i mišljenja”. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove, navike i razinu kritičkog razmišljanja učenika o medijskim sadržajima te njihovu svijest o utjecaju medija na društvo i pojedinca, kako bi se identificirale potrebe i mogućnosti za unaprjeđenje obrazovnog sustava u ovom području.

Ciljevi istraživanja

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razinu medijske pismenosti među učenicima te njihova mišljenja i stavove o medijskim sadržajima i utjecaju medija, s posebnim naglaskom na:

Istraživanje je provedeno među učenicima kroz strukturirani upitnik s 30 pitanja, a rezultati su analizirani i interpretirani u svrhu poboljšanja pristupa medijskoj edukaciji u školama.

Metodologija istraživanja

Istraživanje je provedeno među učenicima trećeg i četvrtog razreda komercijalnog smjera s ciljem prikupljanja podataka o njihovim stavovima, navikama i mišljenjima vezanima uz medijsku pismenost. Upitnik je izrađen posebno za potrebe ovog istraživanja i sadržavao je 30 pitanja zatvorenog tipa, od kojih su mnoga bila višestrukog izbora ili su zahtijevala izražavanje slaganja s određenim tvrdnjama.
Ispitivanje je provedeno anonimno i dobrovoljno, čime je osigurana zaštita privatnosti ispitanika i iskrenost odgovora. Anketa je provedena u digitalnom obliku, što je omogućilo jednostavno prikupljanje i obradu podataka.

Istraživanje je provedenu od 14. do 28. travnja 2025. godine, a sudjelovalo je 123 učenika. Dobiveni podaci analizirani su kvantitativno - izraženi su u postocima kako bi se što jasnije prikazala učestalost pojedinih odgovora. Rezultati su prikazani grafički i interpretirani opisno, a mogu poslužiti u svrhu unaprjeđenja obrazovne prakse i razumijevanja potreba učenika u području medijske pismenosti.

U nastavku slijedi detaljna analiza svakog pitanja uz interpretaciju dobivenih rezultata.

Analiza rezultata istraživanja

1. Vrijeme provedeno uz ekran

Gotovo polovica učenika (49%) provodi više od 4 sata dnevno uz ekran. 33% učenika uz ekran provodi između 3 do 4 sata, dok manji udio provodi 1 do 2 sata (12%) i manje od 1 sata (7%).

Ovi podaci ukazuju na visok stupanj svakodnevne izloženosti ekranima među učenicima, što može imati implikacije na njihovo zdravlje, koncentraciju i navike učenja. Očito je da digitalni mediji igraju važnu ulogu u svakodnevici mladih, što dodatno naglašava potrebu za obrazovanjem o odgovornom korištenju digitalnih tehnologija.

Učenici pokazuju visok stupanj korištenja interneta u razne svrhe. Najčešće aktivnosti su:

Gotovo 90% učenika koristi internet svakodnevno za više različitih potreba, s dominacijom društvenih mreža i zabave. Međutim, visok postotak korištenja za istraživanje, učenje i kreiranje sadržaja (60–75%) potvrđuje da učenici internet ne koriste samo pasivno, već i kao alat za obrazovanje i izražavanje. Ovi podaci podupiru potrebu za jačanjem kritičke pismenosti i odgovornog korištenja interneta u školskom sustavu.

Rezultati pokazuju da se učenici suočavaju s različitim poteškoćama pri korištenju interneta:

Više od 50% učenika priznaje probleme s provjerom točnosti informacija, dok 40-45% učenika doživljava konkretne izazove u navigaciji i snalaženju na internetu. Ovi podaci jasno ukazuju na nedostatak informacijske pismenosti i potrebu za sustavnim poučavanjem učenika kako kritički i učinkovito pretraživati i vrednovati internetske izvore.

Učenici su ocjenjivali svoje digitalne vještine i razinu samopouzdanja u online prostoru. Rezultati su sljedeći:

Iako većina učenika pokazuje solidne temeljne digitalne vještine, naročito u području obrade sadržaja (50–56%), primjećuje se nedostatak znanja u tehničkim (34%) i pravnim aspektima digitalne pismenosti (44%). Posebno vrijedi istaknuti da samo 58% učenika osjeća sigurnost pri procjeni softvera, što ostavlja prostor za jačanje edukacije o sigurnosti, autorskim pravima i naprednim digitalnim kompetencijama.

Sudionici su najčešće koristili internet na mobilnom telefonu - njih čak oko 80% svakodnevno ili gotovo svakodnevno. Također, gledanje televizije i igranje igrica česte su aktivnosti - oko 60% ih svakodnevno gleda televiziju, a više od 50% redovito igra igrice na računalu ili mobitelu.

U suprotnosti s tim, aktivnosti poput čitanja tiskanih novina i knjiga znatno su rjeđe. Više od 50% ispitanika rijetko ili nikad ne čita knjige, dok gotovo 60% rijetko ili nikad ne čita tiskane novine. Odlazak u kino je također niska aktivnost - gotovo 70% ide manje od jednom tjedno ili nikada.

Ispitanici su izrazito digitalno orijentirani u svojim navikama slobodnog vremena. Tradicionalni mediji i tiskani formati gube na značaju, dok mobilni uređaji i digitalna zabava dominiraju svakodnevicom mladih.

Najgledaniji televizijski sadržaji među učenicima su: sport (22%), reklame (19%), kriminalističke serije (16%), igrane serije (15%) i humoristične serije (11%).

Najmanje gledane kategorije su emisije o znanosti, kulturi, glazbene emisije i emisije za djecu - sve ispod 5%.

Mladi gledatelji preferiraju dinamičan, zabavan i napet sadržaj poput sportskih prijenosa i kriminalističkih serija. Edukativni i kulturni programi su znatno manje zastupljeni, što može ukazivati na potrebu za popularizacijom takvog sadržaja.

Na pitanje brine li ih istinitost informacija iz različitih izvora:

Učenici imaju određenu razinu svijesti o mogućoj nepouzdanosti izvora, no značajan broj njih još ne razmatra aktivno vjerodostojnost informacija. Ovo ukazuje na potrebu za dodatnim edukacijama o medijskoj pismenosti i provjeravanju izvora.

Na pitanje osjećaju li se izloženi dezinformacijama:

Većina učenika svjesna je problema lažnih vijesti, a gotovo polovica njih osjeća se svakodnevno izloženo dezinformacijama. Ovo potvrđuje da učenici percipiraju ozbiljnost problema informacijske nepouzdanosti.

Gotovo 40% učenika ima poteškoća s procjenom istinitosti informacija, dok samo jedna četvrtina to smatra jednostavnim. Ovaj podatak potvrđuje važnost razvijanja kritičkog mišljenja i vještina prepoznavanja lažnih vijesti.

Većina učenika se slaže sa svim tvrdnjama koje se odnose na utjecaj medija:

Učenici pokazuju visok stupanj razumijevanja mehanizama manipulacije i utjecaja koje mediji imaju na percepciju stvarnosti. Ovo je pozitivan pokazatelj razvijene medijske svijesti kod mladih.

11. Kritičnost prema vijestima

Većina ispitanika slaže se s tvrdnjama koje kritički promatraju način na koji se proizvode vijesti. Ispitanici prepoznaju da su vijesti često napravljene kako bi privukle pažnju te da se informacije nerijetko prikazuju dramatičnije nego što stvarno jesu. Također, svjesni su utjecaja fotografija, tehnika proizvodnje i privlačnih slika na percepciju publike. Ovi rezultati ukazuju na razvijenu medijsku pismenost i svijest o manipulativnim tehnikama u medijima.

12. Poznavanje web kolačića

Većina ispitanika (61%) zna što su web kolačići, dok 18% ne zna, a 21% je nesigurno. Ovi podaci upućuju na relativno dobru razinu informiranosti o digitalnim tehnologijama kod većine, ali i na potrebu za dodatnim edukacijama, osobito s obzirom na učestalu prisutnost kolačića u svakodnevnoj internetskoj upotrebi.

13. Svijest o digitalnoj privatnosti

Manje od polovice ispitanika (46%) zna na što pristaje klikom na "prihvaćam sve", dok čak 28% ne zna, a 26% je nesigurno - što znači da značajan broj mladih nije svjestan posljedica svojih digitalnih izbora. Ovo ukazuje na potrebu za dodatnim obrazovanjem o online sigurnosti i privatnosti.

14. Aktivno sudjelovanje u medijskom prostoru

Odgovori su podijeljeni: oko trećina mladih (28%) sudjeluje u izradi medijskih sadržaja na važne društvene teme, dok ih isto toliko ne sudjeluje, a mnogi nisu sigurni ili ne žele odgovoriti. Ova neodlučnost ukazuje na potencijal za veće uključivanje mladih u društveni dijalog putem medija.

15. Izvori znanja o medijskoj pismenosti

Najviše ispitanika (46%) informacije o medijskoj pismenosti dobiva iz medija, a tek 21% u školi, 20% u obitelji i 13% kroz izvannastavne aktivnosti. Ovo sugerira potrebu da obrazovne institucije ojačaju svoju ulogu u poučavanju mladih o medijima, umjesto da tu ulogu prepuštaju samim medijima.

16. Brige mladih o medijima

Najveće zabrinutosti kod ispitanika odnose se na nasilje u medijima (31%) i utjecaj stereotipa (29%). Seksualizam i vrijeme provedeno pred ekranom izazivaju nešto manju zabrinutost. Ispitanici pokazuju visoku razinu svijesti o negativnim aspektima medijskog sadržaja i njegovu utjecaju na ponašanje i stavove mladih.

17. Korištenje školske knjižnice

Najviše ih koristi knjižnicu samo za obveznu lektiru (32%) ili je uopće ne koristi (35%). Zabrinjavajuće je što mali broj učenika koristi knjižnicu za proširenje znanja, pretragu literature ili izradu radova. Ovo pokazuje da školske knjižnice nisu prepoznate kao resurs za šire obrazovne i istraživačke potrebe, što otvara prostor za poboljšanja u njihovoj promociji i funkciji.

18. Percepcija knjige među mladima

Gotovo polovica ispitanika (47%) smatra knjigu ukrasom na polici, dok ih 28% uči iz knjiga. Manji dio vidi knjige kao izvor zabave, mašte ili osobnog razvoja. Ovo ukazuje na opadanje vrijednosti knjige u životima mladih, što je izazov za promicanje čitanja i književnosti.

19. Praćenje influencera

Čak 47% mladih redovito prati influencere, dok ih 29% to čini povremeno. Samo 24% ne prati influencere, što potvrđuje da oni imaju značajan doseg i utjecaj u životima mladih. Ova činjenica ističe potrebu za kritičkim pristupom sadržaju koji influenceri stvaraju.

20. Kritičnost prema influencerima

Većina ispitanika (58%) smatra da influenceri promoviraju proizvode jer su za to plaćeni, dok ih 24% misli da ih stvarno koriste. Najmanji broj vjeruje da influenceri promoviraju proizvode jer vjeruju u njihovu kvalitetu (18%). Ovi rezultati ukazuju na visoku razinu kritičnosti prema influencerima i sumnju u autentičnost njihovih preporuka.

21. Najčešći izvori informiranja učenika

Društvene mreže (56) uvjerljivo su najčešći izvor informacija, slijede internetski portali (28) i televizija (20). Tradicionalni mediji poput tiska i radija znatno manje su zastupljeni. Ovaj trend pokazuje sve veći utjecaj digitalnih medija među mladima.

22. Prepoznavanje prikrivenog oglašavanja

Velika većina ispitanika (44%) izjavila je da primjećuje prikriveno oglašavanje, dok 41% to primijeti povremeno. Samo 15% njih tvrdi da ga ne primjećuje. Ovakvi odgovori ukazuju na dobru razinu medijske osviještenosti.

23. Utjecaj društvenih mreža na mišljenje

Većina sudionika (54%) smatra da takva krema ne postoji, dok 26% nije sigurno. Samo 20% vjeruje u njihovo djelovanje ako su doista učinkovite. Ovo pokazuje zdrav skepticizam prema senzacionalnim tvrdnjama u reklamama.

24. Povezanost stereotipa i medija

Velik broj učenika (44%) smatra da medijski stereotipi mogu štetiti društvu, dok 33% nije sigurno. Oko četvrtine (24%) ne vidi problem. Ipak, rezultati upućuju na svjesnost o mogućem negativnom utjecaju stereotipa.

25. Različiti načini prezentacije vijesti u medijima

Ispitanici uglavnom smatraju da razlike postoje (43%), dok trećina nije sigurna (37%). Samo 20% njih smatra da razlika nema. Ovi odgovori ukazuju na zapažanje razlika u načinu prezentacije informacija.

26. Reakcije na kontradiktorne informacije u medijima

Najviše ispitanika (33%) navodi da zanemari razlike u različitim izvorima, a ostali ispitanici podjednako biraju povjerenje određenim izvorima (20%) i provjeru iz više izvora (20%). Oko 15% konzultira druge ljude, a 13% koristi tražilice. Rezultati pokazuju prostor za jačanje aktivnog pristupa u provjeri informacija.

27. Najvažnije vještine medijske pismenosti

Tehničke vještine i analiza medijskih sadržaja podjednako su važne za ispitanike (po 40%), dok je stvaranje vlastitih sadržaja nešto slabije zastupljeno (20%). To govori da učenici više naglašavaju razumijevanje i analizu nego produkciju sadržaja.

28. Zastupljenost medijske pismenosti u školskom obrazovanju

Najviše učenika (42%) izjavilo je da o medijskoj pismenosti uči povremeno. Samo 27% ima redovitu edukaciju, dok 31% uopće nema takvu priliku. Ovo ukazuje na potrebu za većim uključivanjem ovih tema u školsku nastavu.

29. Teme medijske pismenosti koje učenici žele učiti u školi

Učenici najviše žele učiti o utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje (40), a zatim o zaštiti osobnih podataka (23) i prepoznavanju lažnih vijesti (23). Ovi rezultati ukazuju na aktualne probleme koji ih najviše zanimaju i pogađaju.

30. Uključivanje medijske pismenosti u obrazovni sustav

Velika većina ispitanika (48%) smatra da medijska pismenost treba biti snažnije uključena u kurikulum, dok 32% nije sigurno. Samo 20% to ne podržava. Jasno je da postoji snažna podrška za integraciju medijske pismenosti u obrazovanje.

Zaključak

Rezultati istraživanja jasno pokazuju da su mladi danas izrazito uronjeni u svijet digitalnih medija, pri čemu najveću ulogu imaju društvene mreže. Mladi su prilično svjesni važnosti medijske pismenosti i utjecaja medija na svakodnevni život. Kroz prvih deset pitanja dobili smo uvid u osnovne navike i stavove mladih prema korištenju medija, od učestalosti korištenja društvenih mreža, percepcije vjerodostojnosti informacija, do toga kako prepoznaju reklame i razmišljaju o utjecaju influencera.

U drugom dijelu istraživanja, pitanja su se fokusirala na kritički odnos prema medijskim sadržajima, prikrivenom oglašavanju, stereotipima i razlikama u načinu izvještavanja kroz različite medije. Većina ispitanika prepoznaje da influenceri često promoviraju proizvode zbog plaćenih angažmana, a društvene mreže su najčešći izvor informacija. Također, velik broj ispitanika primjećuje prikriveno oglašavanje te sumnja u tvrdnje poput “čudesne kreme”, što pokazuje određenu razinu kritičkog mišljenja.

U trećem dijelu istraživanja (pitanja 26–30), učenici su pokazali interes za dodatno obrazovanje iz područja medijske pismenosti. Mnogi od njih žele učiti o sigurnosti na internetu, prepoznavanju lažnih vijesti i utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje. Zabrinjavajuće je što dio učenika još uvijek rijetko ili nikad ne uči o medijskoj pismenosti u školi, ali ohrabruje činjenica da većina smatra da bi to trebalo biti značajnije uključeno u školske kurikulume.

Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju na potrebu za sustavnijim i sveobuhvatnijim obrazovanjem iz područja medijske pismenosti u školama. Mladi su svakodnevno izloženi velikom broju informacija i oglasa, stoga je ključno da razviju sposobnosti kritičkog razmišljanja, prepoznavanja manipulacija i sigurnog korištenja digitalnih alata. Sustavna edukacija može pomoći u jačanju njihove otpornosti na dezinformacije i promovirati odgovorno korištenje medija.

Rezultati istraživanja

https://forms.office.com/Pages/AnalysisPage.aspx?AnalyzerToken=WNr4ao3gsJSOrsIMOv9SI74k5uuEHREs&id=FvJamzTGgEurAgyaPQKQkV-_U-QS2VtKkw_Vv3ucnqJUQjE1TjJTREJFUjFFMFI1UlFJT0haUjlDUy4u